GOVOR DODIRA - Moć dodira i životne energije
 

Dodir znači vezu – odnos sa onim što je izvan nas, sa tlom pod našim nogama. I za ljude i životinje dodir je od bitne važnosti jer pruža sigurnost, toplinu, zadovoljstvo, ugodu i vraća životnu snagu. Dodir nam kazuje da nismo sami. Od svih osjetila dodir se prvi razvija.

Kao dojenčad ponajprije kroz taktilno iskustvo istražujemo i upoznajemo svijet, pa je nježni dodir naših roditelja bitan za naš razvoj. Sve dotle dok je zadovoljena naša potreba da dodirujemo i da nas dodiruju, rastemo zdravo, u protivnom,  naš razvoj može biti poremećen.

Milovanje i maženje u djetinstvu pomaže nam da izgradimo zdravu sliku o nama samima, razvija osjećaj da smo prihvaćeni i voljeni jer nas dodiruju. Prije više od dvadeset godina američki psiholog S.M. Jourard je dokazao, da je dodir direktno povezan s osjećajem samopoštovanja i vrednovanja nas samih.

Pokusi sa dojenčadi primata potvrđuju veliku važnost fizičkog dodira s toplom, brižnom majkom i, nasuprot tome, kako nedostatak dodira može fizički i emocionalno djelovati pogubno. Naša cjelokupna spoznaja stvarnosti temelji se na dodiru. U našem je društvu lišavanje dodira s drugima kazna – najgora od svih je tamnica. Kad nam ne daju da dodirujemo ili da nas dodiruju, osjećamo se bolno usamljeni i tužni.

U jednoj objavljenoj američkoj medicinskoj studiji, bolesnici koji nisu imali fizički dodir s drugim ljudima osjećali su se vrlo usamljeni, odsječeni od topline ljudskog dodira. Dodir je govor kojim se instinktivno služimo da iskažemo naše osjećaje, da pokažemo drugim da ih volimo, žalimo ili cijenimo. ''Daj da to dobro istrljamo'' – naša je prirodna reakcija na djetetove udarce i ogrebotine: ruke brzo polažemo na vruće čelo ili na trbuščić koji boli.

Emocionalna bol takođe izaziva brzi odgovor. Zagrljajem, milovanjem, tješenjem izražavamo saosjećanje, razumijevanje, sigurnost. Kad smo sami i kad nas boli, ljuljamo se i sami sebe grlimo, odmaramo umorne glave u rukama, nesvjesno masiramo dio tijela koji nas boli. No, osim što nekoga prijateljski grlimo, izrazimo radost ili veselje, nismo li pak zaboravili naše nagone, sačuvavši jezik dodira samo za izražavanje boli tuge ili u pogledu spolnosti – bojeći se dodira kao jednostavnog sredstva za izražavanje ljubavi, za opuštanje ili za liječenje.

Osnovi masaže
 

Masaža je stara koliko i ljudska istorija i nalazimo je u ovom ili onom obliku u svim kulturama svijeta. Na istoku djeca vrlo rano počinju učiti masažu. U većini dijelova svijeta ona je toliko uobičajena i poznata koliko i kupanje. Iz nepozntih razloga, masaža je jedno vrijeme bila praktično zapostavljena na Zapadu. Vjerovatno se zbog napretka medicine u devetnaestom vijeku počelo vjerovati da masaža neće biti više potrebna kao način terapije. Doduše neko ju je vrijeme i dalje primjenjivalo pomoćno medicinsko osoblje, a u Prvom svijetskom ratu su se opsežno njome koristili u rehabilitaciji ranjenih vojnika.

Nakon toga je ''izašla iz mode'', jer su fizioterapeute privikli ''moderniji'' oblici liječenja, pa su se sve više služili mehaničkim pomagalima. U posljednje vrijeme masaža je ponovo došla na svoje. Masaža strogo uzevši nije terapija, jer mnogi odlaze na masažu samo zato što u njoj uživaju. Mnogi je ipak smatraju terapijom, jer osjećaju da ih osposobljava za ono što rade ili zato što smatraju da je relaksacija podjednako korisna za duh i tijelo. Masaža dakle predstavlja metod kod koga se iskorištava mehanička energija, koja se prenosi na tkiva i pojedine organe preko kože i njenih struktura, u vidu pritiska ili niza udaraca, sistematskom primjenom specijalnih metodskih poduhvata.

Manuelna masaža se izvodi svim dijelovima šake i podlakta u zavisnosti od dijela tijela koji obrađujemo, intenziteta pritiska i pokreta koji koristimo. Upotrebljavaju se jagodice prstiju, prsti, dlanovi, nadlanice, skupljene šake, podlaktice i lakat. Dejstvo masaže ogleda se u suštini u lokalnom, mehaničkom uticaju na tkiva, usljed čega nastupa pomjeranje tkiva tečnosti ( limfe i krvi ) i rastezanje, odnosno pomjeranje samih tkiva.

Osim toga masaža vrši opšti uticaj, koji izaziva pojedine reakcije organizma, koji se mogu inhibrirati ( kočiti ) što zavisi od spoljnog nadražajnog faktora i reakcije klijenta. Reflektorni uticaj se ne može odvojiti od mehaničkog, a pretežna pojava jednog ili drugog načina uticaja na tkiva zavisi od tehničke primjene masaže, od doziranja, kao i od reagovanja klijenta. Pomoću masaže postiže se potpunije diferenciranje uticaja na određena tkiva i pojedine organe: kožu, potkožno tkivo, mišiće, krvne sudove, nerve itd. Primjenjujući masažu može se direktno uticati na glatku muskulaturu: mišiće stomaka, crijeva, mokraćne bešike...( a fizičke vježbe koje podražuju uglavnom poprečnu-prugastu muskulaturu ).

Pojedini načini masaže: protresanje, lupkanje, vibracija, imaju specijalno kvalitetno dejstvo, koje nemaju ni aktivni ni pasivni pokreti. Dejstvo pomenutih vrsta masaže na tkiva stvara u tkivima molekularna kretanja različite snage i karaktera, koja nemaju jonsku i elektronsku situaciju tkiva i to: otpor tkiva prema elektricitetu i koncentraciji jona, mehaničku sprovodljivost ovih ne samo dijela tijela koji se masira, nego i više ili manje udaljeni dijelovi. Masaža ne zahtijeva intelektualno naprezanje od strane klijenta.

U ovom pogledu masaža je najekonomičnija forma za relaksaciju klijenata. Iskusna ( sa razvojem osjetljivosti ) i svjesno vođena ruka masera u toku masaže može da mjenja mjesto primjene, vrstu i karakter masaže, kao i doziranje.

Dejstvo masaže na organizam
 

Pod dejstvom masaže u organizmu nastaje niz lokalnih i opštih reakcija, u kojima uzimaju učešća svi organi i tkiva.Subjektivno osjećanje u toku, a takođe i poslije masaže sastoji se u prijatnom osjećanju nastale topline. Nije rijedak slučaj da klijent po završenoj masaži primjeti izvjesnu zamorenost koju obično, ( pri pravilnom doziranju masaže ) nakod 2-3 sata zamjeni osjećaj prijatne svježine. Objektivno pod dejstvom masaže uslijed aktivne hiperemije nastupa crvenilo kože, kao i izvjesno povećanje lokalne i opšte temperature tijela. Suvišna energična masaža i nepravilno doziranje, prouzrokuje osjećaj izlomljenosti, zamorenosti, pogoršanja raspoloženja, pojačanje ili pojavu bolova u predjelu koji se masira. Sem toga mogu nastati i druge reaktivne pojave u predjelu oboljelog mjesta (ukoliko postoji ) ili cijelog organizma. Brian Inglis i Ruth West u knjizi ''Alternativna medicina'' kažu: ''Kod razmišljanja o prvom odlasku na masažu, većina ljudi će pitati da li ona boli. Zavisi od terapeuta – masera.

Neki smatraju da se ne smiju osjetiti nikakvi bolovi i da nešto nije u redu ako ih klijenat osjeća. Manji broj masera sklon je mišljenju dr. Rolf prema kojoj bolovi mogu koristiti, mogu biti sastavni dio uspješnog posla. Sve je češći umjereni stav da bolovi mogu biti korisni kao znak područja napetosti, osim toga, premda je trenutna bol moguća olakšanje nakon olabavljenja napetih mišića odmah će kompenzirati sve muke. Pri masiranju koža se oslobađa mehanički od suvišno nagomilanih epidermalnih ljuspica, od zaostalog sekreta kožnih lojnih i znojnih žlijezda. Potrebno je imati na umu da masaža uprljane kože povećava mogućnost infekcije. Zbog toga čistića kože kod masaže dobija prvorazredni značaj. Masaža poboljšava krvotok, a prema tome i ishranu kože, te tako dovodi do bržeg jačanja kože. Pod uticajem masaže blijeda, zbrčkana, mlitava, suva koža postaje ružičasta, elastična, dobija odgovarajući turgor, povećava se njena otpornost prema mehaničkim i termičkim nadražajima.

Dakle širenjem kožnih kapilara i limfnih sudova dolazi do bolje ishrane mjesta masiranja. Kao rezultat mehaničkog trljanja, povećava se temperatura kože za oko 3o C. Drugim riječima, masažom nastaje osvježenje kože i potkožnog tkiva, a istovremeno dolazi do njene regeneracije i do poboljšanja enzimskih i biohemijskih reakcija. Krajnji produkt masaže je sledeći: koža dobija svježinu, veću elastičnost, bolju ishranu, a bore nestaju. Boja kože postaje ružičasta i njena temperatura se povećava.

Masažom postižemo sledeća dva glavna efekta:
-Kozmetičko osvježenje kože,
-Refleksnim djelovanjem bolju ishranu kože i analgeziju ( prestanak bola ).

Pod dejstvom masaže povećava se tonus i elastičnost mišića, poboljšava se kontraktilna funkcija, usporava se proces mišićne atrofije ( opuštenosti ), a već atrofirani mišići se oporavljaju. Masaža znatno utiče na fizičko-hemijske procese u mišićima time što povećava snagu i sposobnost mišića, a takođe ubrzava uspostavljanje normalnog stanja poslije zamora. Dakle: prilikom rada mišića troši se energija dobijena razlaganjem ugljenih hidrata i masti. Rast i regeneracija mišića zavisi od protoka bjelančevina. Ovi materijali neophodni za strukturu mišića, dolaze do njih preko krvi. Masažom se postiže povećanje i obagaćenje njihovog dotura, a time i brža energetska i tkivna regeneracija.

Treba napomenuti da postoje uske veze između krvnih sudova i mišića, radi toga dolazi do njihovog uzajamnog uticaja. Prilikom masaže dolazi do ubrzavanja cirkulacije 7-8 puta. Dakle, masaža ispoljava znatno tonizirajuće i trenirajuće dejstvo na krvne sudove. Masaža ima veliko dejstvo kako na periferni, tako i na centralni nervni sistem. Karakter ovog dejstva velikim dijelom zaviosi od izbora masaže, kao i od doziranja ( intenziteta i trajanja masaže ). Nježno, površno, blago povlačenje ( glađenje ) smanjuje nervnu nadražljivost i umiruje nervni sistem.

Naprotiv, snažno glađenje sa pritiskom, a naročito lupkanje, tapkanje, seckanje, ekscitira živce i kod trajne primjene brzo vodi malaksavanju nervnog sistema. Pomoću pojedinih vrsta masaže, moguće je regulisati osjetljivost kože prema percepciji bola ( posebno kod zahvata, vibracija, kao i trljanja ).

Kontraindikacije za izvođenje manuelne masaže

Ovo poglavlje je od izuzetne važnosti. Masaža se ne smije raditi u sledećim slučajevima:
Kod povećane temperature tijela
Kod gnojnih procesa i promjena na koži
Kod svih vrsta opekotina na koži prouzrokovanih različitim hemijskim ili fizičkim agensima ( sunce, UV zračenje i sl. )
Kod krvarenja raznih organa i tkiva, hemofilije, hemoralgične dijareje, menstrualnog ciklusa
Zapaljenje vena i limfnih puteva. Varikoznog sindroma
Malignih malforacija: tumora svih vrsta i oblika
Neposredno nakon hiruških zahvata
Kod duševno zaostalih osoba i psihijatrijskih bolesnika
Kod zapaljenskih procesa u organizmu
Kod bolesnika oboljelih od šećerne bolesti
Kod srčanih bolesnika
 

Ne postoji nijedno stanje u kome je masaža apsolutna kontraindikacija. Ona je neiscrpna i od izuzetne pomoći. Posebno u specifičnim stanjima koja zahtjevaju puno znanja i beskorisne ljubavi koju upućujemo ljudima
narušenog zdravlja.

 

       

                                             Copyright © Predo
                                              Design by Bajzi